Elvira je mogla imati lijep život, ali se u familiji nikada nije osjećala vrijednom. Za pažnju i ljubav roditelja uvijek se morala boriti. Ne može se reći da je živjela život punim plućima. Možda bi je takav život zadesio i da je bila jedinica, ali Elvira je imala dvije godine mlađu sestru i živjela je u njenoj sjeni. Zove se Senada. Senada je svima izgledala savršeno, bez ijedne mane. Svi su željeli da budu kao Senada.
Čim je Senada došla na svijet, Elvirini roditelji su gotovo svu pažnju usmjerili na nju. Pacijentica ove ustanove nikada nije znala zašto je to tako. Još se kao malo dijete uvijek morala boriti za gram roditeljske ljubavi, dok je Senada roditeljske ljubavi imala napretek. Na krhkom dječijem srcu počele su se formirati rane. Ne samo roditelji, svi u familiji su uvijek više voljeli Senadu. Kada bi bili neki praznici, Senada je uvijek dobijala ljepše poklone, za Bajram bi uvijek dobila više bajram-banke od Elvire. I tako je živjela dugi niz godina. U osnovnoj školi Senada je bila odlična, a Elvira vrlo dobra. Roditelji su Elviru ružili zbog toga. Često su joj govorili da bi se trebala ugledati na Senadu. I tako svaki dan: dok su Senadu hvalili i motivisali je, Elviri bi govorili da se ugleda na savršenu sestru. To je u dječijem srcu izazvalo duboke rezove. Svakim danom sve dublje.
Kada je Elvira bila u trećem razredu gimnazije, otišla je s društvom u diskoteku. Tu noć uradila je nešto što nije nikada prije. Pila je. Drug iz razreda im je svima naručio po jednu rakiju. To je Elvirin prvi susret s alkoholom. Godio joj taj ljutkasti okus. Poslije popijene čaše naručila je sebi drugu čašu. Počela je plesati. Prišao joj je jedan muškarac. Bio je zgodan, lijep i stariji od nje petnaestak godina. Tu noć izgledala je zavodljivo i bila je lijepa. Dobila je puno komplimenata. Pitala se da li je to samo zato što joj sestra nije tu ili ima neki drugi razlog? Godio joj je alkohol, i muzika, i nepoznati muškarac. Elvira je nastavila piti, popila je još sedam čašica rakije! Nakon sedme čašice za nju nastaje velika rupa, više se ničega nije mogla sjetiti.
Prvo sjećanje koje ima poslije te sedme čaše jeste to da se probudila u parku, na travi, polugola. Ne zna šta se desilo. Pokušala je ustati, ali boljela ju je svaka kost. Cijelo tijelo ju je boljelo. Duša ju je boljela. Znala je da se takva ne može vratiti kući. Roditeljima je svakako rekla da će noćiti kod drugarice. Kada se digla s trave, pokupila je neke svoje stvari koje su se nalazile pored nje. Obukla ih je. Odjevni predmeti bili su prljavi i izgužvani, ali morala je nešto obući. Zatim je krenula prema drugarici koja je živjela u blizini diskoteke. Pokucala je na vrata.
Čim ju je vidjela, prijateljica je upita šta se desilo. Nažalost, Elvira nije mogla odgovoriti na to pitanje. Neprimjetno je ušla u kuću. Drugarica joj je dala suknju do koljena i košulju kako bi se čistog obraza mogla vratiti kući.
Kada je došla kući, život je za nju nastavio teći onako kako se odvijao i dotad. Čim ju je vidjela, majka je odmah počela hvaliti Senadu, kako su joj u školi sve petice. U Elvirinom srcu nastaju sve dublji rezovi. Njeni roditelji nisu primijetili ni to da su na njoj stvari njene prijateljice. Život je još neko vrijeme tekao istim tempom. A onda se desilo nešto što se nikako nije smjelo desiti. Elvira je shvatila da je trudna. Nije znala šta da radi. Bilo ju je strah da to kaže roditeljima, ali znala je da nešto mora poduzeti. Nakon neprospavanih noći i straha od reakcije roditelja ona je jednom sabrala snage i dok su svi zajedno sjedili za stolom rekla istinu. Prije toga roditelji su, po običaju, hvalili Senadu i dali joj džeparac kao nagradu za to što je najbolja u školi. Elvira je skupila snagu i izgovorila ono što je morala izgovoriti.
Prvih sekundi niko ništa nije rekao. A onda ju je otac, ljutito je gledajući, upitao da li se šali. Elvira samo obori pogled. Otac je ustao sa stolice, prišao Elviri i opalio joj šamar. Imala je osjećaj da će joj od udarca stati srce, ali njeno srce odlučilo je dalje kucati. Majka ju je pitala kako se to moglo desiti. Pokušala je objasniti cijelu situaciju, ali nije mogla, jer zbog rupe u sjećanju ni sama nije znala šta se sve desilo. Elvirini roditelji, koji su već odavno bili razočarani zbog toga što nije kao Senada, savršena, sada se razočaraše još više. Sada je Elvira, koja je još maloljetna, trudna!
Nakon nekoliko neprospavanih noći roditelji su donijeli odluku da će Elvira otići u Bihać kod tetke. Tamo je niko ne poznaje. Dijete koje rodi će ostaviti i vratit će se kući u Sarajevo. Elvira nije imala izbora. Roditelji su joj govorili da ih je obrukala i da će zbog nje izgubiti obraz. Tužna djevojka nije mogla zaustaviti suze.
Plan njenih roditelja je uspio. Elvira je Semira rodila u Bihaću. Nikada neće zaboraviti taj osjećaj dok je svoga Semira držala u rukama. Bio je to susret pun ljubavi i topline. Odmah je primijetila da na leđima ima isti mladež kao ona. Elvirina tetka pobrinula se za to da sve ide po planu. Poslije tog prvog zagrljaja Elvira je dijete morala dati tetki. Semir je završio u dječijem domu. Rezovi na Elvirinom srcu bili su sve dublji i boljeli su toliko da više ništa nije bila sposobna osjećati. Nakon što joj je oduzeto dijete, nije više osjećala ni radost ni tugu. Dio nje je u tom trenutku umro.
Kada se vratila u Sarajevo, život je za nju tekao kao što je i prije toga, samo što sada više ništa nije osjeća. Njeni roditelji su nastavili hvaliti njenu sestru, a djevojku punu rezova su poslije svega najčešće ignorisali.
Čim je završila srednju školu, zaposlila se kao trgovkinja i počela živjeti onako kako je ona smatrala ispravnim. Prvo što je uradila jeste to da se udaljila od porodice. Živjela je jedno vrijeme u Bihaću, u nadi da će pronaći sina. Nije ga uspjela naći. Njena familija pobrinula se vrlo dobro za to da se svaki trag izbriše. Nikada nije prestala s traženjem. U jednom trenutku rezovi na srcu postali su toliko duboki da je, osim što više nije osjećala nijednu emociju, osjećala nevjerovatnu hladnoću. Elviri je bilo hladno čak i kada je vani bilo 40 °C. Ali bilo joj je svejedno. Svakako je smatrala da je njen život završen budući da nije mogla pronaći svog sina.
Nikada se nije udala niti je više rađala. Cijeli život samo je pokušavala naći svog sina. Kada je imala pedeset godina, njeno srce nije više izdržalo. Rezovi na srcu počeli su nenormalno krvariti. To se stanje nije moglo zaustaviti. Sve što se u njenoj duši nakupljalo godinama sada je došlo na naplatu. Elvira doživljava teži infarkt. Preživjela je, ali njeno srce, puno ožiljaka, je oslabjelo. Ipak, život je išao dalje, a ona je nekako morala nastaviti živjeti. Nije imala izbora. I tako dan za danom. Osjećaj da ne osjeća ništa postepeno ju je ubijao. Rezovi u srcu sad su dosegli najveću moguću dubinu. Ubrzo poslije infarkta opet se preselila u Sarajevo, zbog boljeg posla. I dalje je radila kao trgovkinja. Dočekala je i penziju. Ubrzo poslije toga desilo se nešto što se moglo očekivati: imala je još jedan infarkt. Doktori su učinili sve da joj pomognu i uspjeli su. Međutim, Elvirino srce je toliko oslabjelo da je često završavala u bolnici. Posljednji put kada je bila u bolnici, prije mjesec dana, doživjela je i treći infarkt. Doktori su joj opet spasili život, ali njeno srce ima samo toliko snage da postoji i ništa više. Očekivalo se da će uskoro umrijeti. S obzirom na to da su znali s čim se Elvira sve suočavala u životu, doktori iz bolnice odlučili su da je prebace u Psihijatrijsku ustanovu “Carpe diem”. Tu sada leži. Ležat će sve dok njeno srce ne prestane kucati.
* Ovo je dio iz mog romana “Psihijatrijska ustanova Carpe diem”. Roman možete ppručiti putem Vibera ili WhatsAppa na broj (00387) 060 35 45 009. Cijena romana je 30 KM, plus 10 KM za poštarinu.
Pisane riječi 
😪
VolimVolim