Elma je imala jednu veliku ljubav. Ta ljubav desila se kada se ona upisala na Medicinski fakultet u Sarajevu. Kerima je upoznala sasvim slučajno, u kafiću u kojem se zatekla nakon predavanja. Odmah su shvatili da su se zaljubili jedno u drugo. Izgledali su sretno.
Jednog dana, nakon dvije godine zabavljanja, Elma je šetala s Kerimom. Prekoputa je ugledala cvjećaru. Željela je crvenu ružu, te je Kerima zamolila da joj kupi jednu. Kerim je odmah pristao na to. Prešao je ulicu i kupio joj ružu. Jedva je čekao da ružu da svojoj djevojci, pa nije pogledao ima li automobila na cesti prije nego što je zakoračio da se vrati do svoje voljene. U tom trenutku naišao je automobil. Automobil je išao normalnom brzinom, ali Kerim je izletio tako brzo da se vozač ipak nije uspio zaustaviti na vrijeme. Udario je u Kerima. Škripa kočnica čula se toliko jako da su se svi prolaznici okretali.
Sve se odigralo u nekoliko sekundi. Elma je potrčala do Kerima, koji je ležao na ulici, u lokvi svoje krvi. Iz njegove glave tekla je krv koja se nije mogla zaustaviti. Bio je okružen crvenim laticama od ruža. Bio je još nekoliko sekundi pri svijesti. Prije nego što je zauvijek zatvorio oči, rekao je Elmi da je voli. Potom je zatvorio oči i prestao disati. Elma ga je dozivala, ali uzalud. Ne gubeći nadu, ili ne prihvatajući očigledno, legla je uz njega i tresla ga. Nije bilo nikakve reakcije. Kada je stigla, hitna pomoć mogla je samo ustanoviti Kerimovu smrt.
Elmina duša se tog dana zaledila. Umrla je. Poslije toga zabranila je sebi da ikada više osjeti ljubav koju je imala s Kerimom. Sudbina je odlučila da Elmu toliko povrijedi da je ona počela samu sebe kažnjavati ubijajući svoju dušu. Ubrzo poslije tog događaja Elma je svoju smeđu kosu ofarbala u crveno.
* Ovo je dio iz mog romana “Psihijatrijska ustanova Carpe diem”. Ostale objavljene dijelove ovog romana možete čitati u mojoj Facebook grupi “Volim te, rekla je sebi” preko ovog linka.
Pisane riječi 
Komentariši